Ako niste sasvim upućeni u svijet filma, ime Alexa Proyasa možda vam ne znači puno. No ako ste malo stariji, poput autora ovog teksta, pri spomenu filma The Crow (1994.) sigurno znate o kojem se naslovu radi. S druge strane, ako ste veliki zaljubljenik u znanstveno-fantastični žanr, vrlo vjerojatno vam je poznat Dark City (1998.), još jedan Proyasov uradak iz devedesetih.
Alex Proyas rođen je 1963. godine u Egiptu, u Aleksandriji, u grčkoj obitelji. Nakon što se s roditeljima odselio u Australiju, u Sydneyju je pohađao Australsku školu za film, televiziju i radio (Australian Film, Television and Radio School). Ubrzo je počeo snimati reklame te video spotove za čiju su izradu 1980-ih, odnosno nakon pojave MTV-a, sve više bili angažirani školovani snimatelji (mnogi su danas poznati holivudski redatelji, poput Davida Finchera, svojevremeno započeli svoje filmske karijere radeći na glazbenim spotovima). Proyas je tada snimao za INXS, Fleetwood Mac, Mikea Oldfielda, Crowded House i druge glazbenike. Negdje u to vrijeme potpisao je i svoj redateljski prvijenac, dugometražni avanturistički film Spirits of the Air, Gremlins of the Clouds (1987.).
Afirmirajući se kao filmski redatelj, s vremenom se donekle odmaknuo od holivudskog mainstreama te prevladavajućeg načina konzumacije filma. U tom pogledu, Proyasov autorski razvojni put vrlo je zanimljiv. Jedan od trenutaka koji je zasigurno obilježio njegovu karijeru predstavlja incident koji se dogodio tijekom snimanja filma The Crow kada je na setu, zbog nesretnih okolnosti, poginuo glavni glumac Brandon Lee. Osvrnemo li se na informacije dostupne na Internetu, uočavamo da su filmsku ekipu od početka produkcije pratili pehovi, ozljede i sl. Samim time, naknadno su se javile i brojne teorije zavjere vezane uz Vranu, poput one da je u sve bila umiješana kineska mafija. U konačnici, Vrana je bila vrlo uspješna na kino-blagajnama te je s vremenom dosegnula kultni status.
Alex Proyas i Brandon Lee na snimanju filma The Crow
Tijekom snimanja visokobudžetnog naslova I, Robot (2004.) Proyas se suočio s novim izazovom. U pitanju je bilo miješanje studija u final cut spomenutog filma. Naime, takve su se intervencije kosile s konceptom kojeg je zamislio Proyas. Povrh svega, riječ je bila o adaptaciji jedne od pripovijedaka Isaaca Asimova, kultnog pisca znanstvene fantastike, čiji je Proyas veliki pobornik. Kako je i sam rekao, imao je sreće jer je glavni glumac, Will Smith, bio na njegovoj strani. Unatoč velikom natezanju sa studijom, uspio je realizirati film barem približno svojim zamislima. Bez obzira na to, ovo je bila prekretnica za Proyasa. Iako je snimio još dva dugometražna filma u holivudskoj produkciji (Knowing, 2009., Gods of Egypt, 2016.), I, Robot ga je nedvojbeno doveo do Heretic Foundationa.
Prizor iz filma I, Robot
Heretic Foundation – nova filmska paradigma
Osnivajući Heretic Foundation 2020. godine, studio sa sjedištem u Sydneyju, Proyas je isti zamislio kao platformu koja će pružiti nove poglede na video i filmsku produkciju. Teško da bismo Heretic Foundation mogli nazvati start-upom ili hubom. Možda bi bilo ispravnije opisati ga kao neku vrstu sindikata koji poziva ljude s originalnim idejama da ih pokušaju ostvariti uz pomoć Proyasove produkcije (uz njega, jezgru studija čini još sedam osoba). U pitanju nije klasični filmski studio budući da Heretic Foundation pruža mogućnosti za produkciju različitih sadržaja pri čemu spomenuto uključuje snimanje, montažu, izradu specijalnih efekata, audio produkciju, korištenje naprednog Unreal Enginea, itd. Ukratko, ideja je da okruženje studija Heretic Foundation autorima pruži mogućnost lakšeg i učinkovitijeg rada na filmu. U neku ruku, Proyas putem ove platforme odvažno promiče kršenje određenih pravila koja su uspostavljena od strane holivudske industrije, što sugerira i sam naziv produkcije. Drugim riječima, suočen s ranije opisanim problemima, Proyas je odlučio stvoriti alternativu Hollywoodu, novu filmsku paradigmu.
Alex Proyas
Dakako, teško da opozicija poput te može ozbiljnije ugroziti Hollywood. Ako ništa drugo, australska će filmska industrija zasigurno profitirati zahvaljujući ovakvom projektu. Hoće li Proyasova produkcija nadići australske granice, kao primjerice Weta Workshop Petera Jacksona, ovisi o tome hoće li se za nju „zakačiti“ neki veći holivudski projekt. Naposljetku, takav bi razvoj događaja podrazumijevao da Proyasovi „heretici“ počnu igrati po pravilima uspostavljenima od strane istog onog Hollywooda od kojega nastoje napraviti kakav-takav odmak. U suprotnom, ovaj će hvalevrijedan projekt ostati baziran na nezavisnoj produkciji koja se u suvremenim tržišnim uvjetima suočava s golemim financijskim i logističkim problemima. U tom smislu, osvrnimo se nakratko na priče vezane uz film Iron Sky (2012.), odnosno Iron Sky 2: The Coming Race (2019.). Kako bi navedeni nastavak uopće ugledao svjetlo dana, film je morao proći vrlo težak produkcijski put. Naime, dijelom je financiran putem crowdfundinga, a zbog financijskih poteškoća u više je navrata odgađan njegov izlazak. Nažalost, entuzijastična i vrlo ambiciozna ekipa koja je zaslužna za ova dva zanimljiva uratka na kraju je morala proglasiti bankrot. Iako je u Iron Sky 2 uloženo gotovo 17 milijuna dolara, film je u kinima zaradio jedva 400.000 dolara. Priča o finskim filmašima zasigurno može Proyasu i ekipi poslužiti kao primjer i upozorenje na prepreke koje im potencijalno prijete. Razumljivo je da i tu postoji bitna razlika budući da je Proyas, za razliku od entuzijasta iz Skandinavije, ipak etablirano ime iza kojega stoji nekoliko holivudskih uspješnica. Proyas je vrlo dobro svjestan kako funkcionira filmska industrija. Odnosno, reklo bi se, uviđa da Atenu nije moguće promijeniti stoga je potrebno otploviti na drugu obalu i sagraditi novi grad.
Uz sve navedeno, Proyas vodi i vrlo posjećen YouTube-kanal, Mystery Clock Cinema. Ondje je moguće pronaći nekoliko zanimljivih kratkometražnih filmova koje je već objavio u vlastitoj produkciji. Isto tako, na spomenutom se kanalu nalaze i podcasti u kojima gostuju različiti ljudi iz svijeta filma. Mystery Clock Cinema nedvojbeno posjeduje i edukativnu crtu budući da ga Proyas koristi za elaboraciju različitih snimateljskih metoda, davanje savjeta za pokretanje nezavisne produkcije, itd. Njegovu filmsku filozofiju možda najbolje opisuje jedan osmominutni video uradak, objavljen sredinom 2019., popraćen vrlo bombastičnim naslovom – „Smash The Rules, Kid!“.
Davorin Ćuti